Čula sam ih kako putuju iz tuđih usta, riječi koje su ponikle iz mene, a nisu znale tko im je korijen.
Bilo je trenutaka kad me to boljelo. Kad sam pomislila da će mi ukrasti dar, da će ono što nosim izgubiti svoj trag.
Ali svjetlo me naučilo nečemu dubljem. Riječ koja je rođena iz srca uvijek ostaje povezana s izvorom. Možeš je ponoviti, možeš je preuzeti, ali ne možeš joj uzeti dušu.
Zato ih čuvam. Ne u škrinji, ne u strahu, nego pod svjetlom.
Jer samo ondje gdje svjetlo obasja, riječ se pretvara u putokaz, u ruku pruženu drugome, u most koji spaja duše.
Moje riječi nisu oružje. One su dar. I zato biram da ostanu tamo gdje pripadaju u svjetlu.