Moji ožiljci pričaju priču koju riječi ne mogu. Priču o padovima iz kojih sam ustala i o tišini u kojoj sam naučila ponovno disati.

Bilo je onih koji su me gledali s osmijehom, a u sebi nosili planove koji nisu bili za moje dobro. Znali su gdje je moja rana. Mislili su da će me tamo slomiti.

Nisu znali da sam već hodala kroz oluje. Da sam već naučila biti mir i kad se voda diže visoko. Da sam u sebi pronašla svjetlo koje ne ovisi ni o kome.

Vratila sam sebi prostor. Zatvorila vrata tamo gdje ljubavi nije bilo. I nastavila hodati bez objašnjenja, bez opravdanja.

Jer cijelim putem, Bog je stajao uz moje rame. Vodio me za ruku kad nisam znala kuda dalje. Čuvao me i kad nisam znala da sam čuvana.

Ožiljci su moj dokaz. Ne da sam bila ranjena, nego da sam živjela.